Pricajuci sa prijateljem koji je isao za Grcku na nekoliko dana dosli smo do dogovora da dok je on tamo ja budem u njegovoj kuci hranim kucice i budem tu na nekoj vrsti godisnjeg odmora. Naravno pristao sam srecan posto mi je bilo potrebno malo da se maknem iz svoje okoline i napunim baterije. Pokazivajuci mi gde se sta nalazi da bi se lakse snasao zamolio me je ako mogu da pokosim travu, naberem malo visanja da ne propadnu i stavim u zamrzivac, naberem zbun koprive da se osusi i spremi za caj. Rekao sam mu da nema problema, da i onako cu imati vremena posto ne mislim mnogo provesti za racunarom i traziti posao kao i slati svoje CV-ijeve raznim kompanijama. Da cu biti umereniji i po povratku da cu biti malo aktivniji i resiti posao. No posle mnogo razmisljanja da li da krene tog dana ili sutra ipak odluci da krene uvece. Pozdravili se, ispratio ga i pozeleo srecan put te da se cujemo kada stigne. Vratio sam se u kucu, odgledao malo TV, malo proveo gledajuci gluposti po internetu i otisao leci te s namerom da ustanem ranije.
Prvi jutarnji zraci su naznacivali su da ce biti lep dan. Kao i uvek ustao sam sa osmehom na licu pun energije i volje za poslom koji sam mislio u jednom danu zavrsiti pa nisam znao sta cu pre. I eto resih prvo da pocnem onako kako najvise volim. Jutarnja kafa jaca dupla bez secera, provera e-maila, pa da se nastave poljski radovi. Posto nije bilo jako sunce resih da budem samo u sorcu i dobijem malo boje dok radim napolju. Uzeh merdevine stavih pored visnje i poceo da berem. Naberem solidnu kolicinu i resih da pomerim merdevine pa da isto na toj drugoj strani naberem toliko. No kako se popeh i poceo da berem posto su grane bile vislje pa ih povuce ka sebi, sklizne mi noga i padeh sa merdevina i polomim tu istu granu koju sam vukao ka sebi. Sva sreca nisam pokosio travu pa mi je koliko toliko ublazila pad. Na srecu nisam nista slomio, malo me bolelo ali ok. Napravi predah da dodjem sebi. Resih da unesem obrane visnje u kucu i pocastim sebe kafom.
Kafu sam skuvao i resih da je popijem unutra pored racunara dok pijem da proverim opet e-mail, facebook. No kada sam startovao svoj lap top imao sam sta da vidim. sistem pao te ga ne mogu pokrenuti a sa sobom nemam instalacionu kopiju. No ipak resim da sednem za prijateljev racunar i malo prodangubim vreme na internetu. Upalim njegov racunar kad ono De zavu. I na njegovom racunaru pao sistem. Obuze me bes na samog sebe zasto sam uopste i palio njegov racunar. I sta sad? Sta je najbolje uraditi? Vec vidno besan sa parom koja pisti iz usiju na sve strane izadjem napolje da se smirim i zavrsim kafu. Resih sutra kada ustanem smiren i ciste glave resicu sta je najbolje uraditi, a da sad pokosim pola dvorista posto je povece pa da sutra pokosim ostatak i tako pozavrsavam radove koje sam mu obecao.
Otkljucah garazu izvucem kosilicu i kabal i krenem da kosim. Iza sebe sam ostavljao trag sveze pokosene trave a i miris se sirio ponaokolo. To je onaj osecaj kada ste svesni da ste u prirodi, cvrkut pticica i vidno vidljivi rezultati vaseg rada. Stvarno da budete ponosni i da uzivate u svom radu a i lepom danu tako da zaboravite sve ruzne stvari koje su iza vas. pokosio sam polovinu i resih da napravim predah, popijem vode i odem do toaleta. Izasao sam napolje divio se svome radu no posto je bilo poprilicno brzo zavrsena polovina resih da ipak danas i pokosim ostatak a za sutra da ostavim ulicu. Vratih rukavice na ruke, uzeh koslilicu, pritiskam dugme za start, a ono nista. Okrecem se okolo sebe, kao u skrivenoj kameri. Ponovo pokusavam da startujem. Nista! Proverih da li ima struje u kuci. Ima. Proverim glinaricom kabal da li ima struje? Ima! A kosilica ne radi. Rekoh hajde mozda se ugrejala pa je smestih u hlad da se ohladi a ja cu za to vreme da oberem tu koprivu.
Navukao sam dobro rukavice prisao prvom zbunu kojeg nije bilo mnogo i stvarno brzo nabrao gomilu te se odmah uputio ka drugom vecem. Pazljivo sam hvatao pri zemlji dok sam brao kako se ne bih ozario. No za ne poverovati da po gornjem delu rukavice kako je doticala kopriva da sam osetio kako me po koja liska ozari. U prvi mah sam pomislio da umisljam. No vec pri kraju osetio sam da mi koza bridi. Zavrish na brzinu i ostavih da se to susi te skinoh rukavice. Goenji deo saka je bio crven i brideo je i naredni dan. Namazao sam melemom kojeg sam sasvim slucajno poneo sa sobom. polako je i padalo vece te je bila lepa hladovina i resih da se oprobam sa mojom koslilicom koja je cudno stala da radi samo. Pokusavao sam par puta i nista. Nije davala nikakve znakove. Sad vec iznerviran i besan zbog danasnjeg dana sta se desilo smotah kabal i spakujem kosilicu u garazu.
Besan, da bi ujedao nekog da je tu otisao sam u prodavnicu i kupio cigarete koje sam ostavio pre godinu dana, i naravno zapalim. Popisio sam cigaretu napolju sedeci na terasi i razmisljajuci sta se to dve izdesavalo, te mi se toliko postalo lose da sam povratio. Verogatno od nikotina pomesanog besom.Popio sam vode dosao sebi i resih da uzmem crevo i zalijem cvece u saksijama kojih ima poprilicno mnogo i malo osvezim betom. Pridjeh omanjoj cesmi u parkicu te da odvrnem vodu i gle cuda virbla mi ostala u ruci. Sedoh pored cesme, oci mi se napunise suzama od besa i zapitah sebe. Zasto? Kako? Zbog cega? Cak i kucici koji su pomno pomatrali sve sta se desava dok sam sedeo pored cesme seli nedaleko od mene i umiljato me gledali. doslo mi je da se proderem iz svog glasa na njih: "Sta buljite. hajde mars." Ali nisu ini krivi nista, a i dovoljno sam se osecao bedno, nesposobno i ljuto.
Ustadoh se, usao sam u kucu, istusirao se i otisao sam pravo u krevet. Nisam hteo ni da jedem. Zasto? Pa trebao sam da ukljucim sporet da ugrejem hranu ali nisam imao hrabrosti. Plasio sam se da se nesto nedesi opet kojim slucajem.I tako zeleci da napravis dobro izredjalo se niz zla. Ceo dan me podseca na onu rubliku politikinog zabavnika "Verovai ili ne" Znate onu izreku "Nahrani pse i nista ne diraj" e pa doslovce je trebalo taj dan da uradim to. Da nahranim pse i odem u setnju i ceo dan provedem van. Mozda se to sutradan ne vi desilo. Ko zna. E sada ide objasnjavanje prijatelju kako se sve to desilo i dogodilo. Da li ce da mi veruje sada mi to vise nije vazno. Kako je tako je stvari koje su se desile ne mogu da se promene.
Ne brinite nisam se vratio pusenju, bio je to pokusaj besa da me vrati na pogresnu stazu, no odoleo sam. Kada nesto zelite da uradite i ne ide, pustite. Ostavite to za sutra ili neki od narednih dana. Taj dan posvetite vama, setnji i prijateljima. Ne dozvolite da imate dan kakav sam ja imao... KAKAV DAN!
Prvi jutarnji zraci su naznacivali su da ce biti lep dan. Kao i uvek ustao sam sa osmehom na licu pun energije i volje za poslom koji sam mislio u jednom danu zavrsiti pa nisam znao sta cu pre. I eto resih prvo da pocnem onako kako najvise volim. Jutarnja kafa jaca dupla bez secera, provera e-maila, pa da se nastave poljski radovi. Posto nije bilo jako sunce resih da budem samo u sorcu i dobijem malo boje dok radim napolju. Uzeh merdevine stavih pored visnje i poceo da berem. Naberem solidnu kolicinu i resih da pomerim merdevine pa da isto na toj drugoj strani naberem toliko. No kako se popeh i poceo da berem posto su grane bile vislje pa ih povuce ka sebi, sklizne mi noga i padeh sa merdevina i polomim tu istu granu koju sam vukao ka sebi. Sva sreca nisam pokosio travu pa mi je koliko toliko ublazila pad. Na srecu nisam nista slomio, malo me bolelo ali ok. Napravi predah da dodjem sebi. Resih da unesem obrane visnje u kucu i pocastim sebe kafom.
Kafu sam skuvao i resih da je popijem unutra pored racunara dok pijem da proverim opet e-mail, facebook. No kada sam startovao svoj lap top imao sam sta da vidim. sistem pao te ga ne mogu pokrenuti a sa sobom nemam instalacionu kopiju. No ipak resim da sednem za prijateljev racunar i malo prodangubim vreme na internetu. Upalim njegov racunar kad ono De zavu. I na njegovom racunaru pao sistem. Obuze me bes na samog sebe zasto sam uopste i palio njegov racunar. I sta sad? Sta je najbolje uraditi? Vec vidno besan sa parom koja pisti iz usiju na sve strane izadjem napolje da se smirim i zavrsim kafu. Resih sutra kada ustanem smiren i ciste glave resicu sta je najbolje uraditi, a da sad pokosim pola dvorista posto je povece pa da sutra pokosim ostatak i tako pozavrsavam radove koje sam mu obecao.
Otkljucah garazu izvucem kosilicu i kabal i krenem da kosim. Iza sebe sam ostavljao trag sveze pokosene trave a i miris se sirio ponaokolo. To je onaj osecaj kada ste svesni da ste u prirodi, cvrkut pticica i vidno vidljivi rezultati vaseg rada. Stvarno da budete ponosni i da uzivate u svom radu a i lepom danu tako da zaboravite sve ruzne stvari koje su iza vas. pokosio sam polovinu i resih da napravim predah, popijem vode i odem do toaleta. Izasao sam napolje divio se svome radu no posto je bilo poprilicno brzo zavrsena polovina resih da ipak danas i pokosim ostatak a za sutra da ostavim ulicu. Vratih rukavice na ruke, uzeh koslilicu, pritiskam dugme za start, a ono nista. Okrecem se okolo sebe, kao u skrivenoj kameri. Ponovo pokusavam da startujem. Nista! Proverih da li ima struje u kuci. Ima. Proverim glinaricom kabal da li ima struje? Ima! A kosilica ne radi. Rekoh hajde mozda se ugrejala pa je smestih u hlad da se ohladi a ja cu za to vreme da oberem tu koprivu.
Navukao sam dobro rukavice prisao prvom zbunu kojeg nije bilo mnogo i stvarno brzo nabrao gomilu te se odmah uputio ka drugom vecem. Pazljivo sam hvatao pri zemlji dok sam brao kako se ne bih ozario. No za ne poverovati da po gornjem delu rukavice kako je doticala kopriva da sam osetio kako me po koja liska ozari. U prvi mah sam pomislio da umisljam. No vec pri kraju osetio sam da mi koza bridi. Zavrish na brzinu i ostavih da se to susi te skinoh rukavice. Goenji deo saka je bio crven i brideo je i naredni dan. Namazao sam melemom kojeg sam sasvim slucajno poneo sa sobom. polako je i padalo vece te je bila lepa hladovina i resih da se oprobam sa mojom koslilicom koja je cudno stala da radi samo. Pokusavao sam par puta i nista. Nije davala nikakve znakove. Sad vec iznerviran i besan zbog danasnjeg dana sta se desilo smotah kabal i spakujem kosilicu u garazu.
Besan, da bi ujedao nekog da je tu otisao sam u prodavnicu i kupio cigarete koje sam ostavio pre godinu dana, i naravno zapalim. Popisio sam cigaretu napolju sedeci na terasi i razmisljajuci sta se to dve izdesavalo, te mi se toliko postalo lose da sam povratio. Verogatno od nikotina pomesanog besom.Popio sam vode dosao sebi i resih da uzmem crevo i zalijem cvece u saksijama kojih ima poprilicno mnogo i malo osvezim betom. Pridjeh omanjoj cesmi u parkicu te da odvrnem vodu i gle cuda virbla mi ostala u ruci. Sedoh pored cesme, oci mi se napunise suzama od besa i zapitah sebe. Zasto? Kako? Zbog cega? Cak i kucici koji su pomno pomatrali sve sta se desava dok sam sedeo pored cesme seli nedaleko od mene i umiljato me gledali. doslo mi je da se proderem iz svog glasa na njih: "Sta buljite. hajde mars." Ali nisu ini krivi nista, a i dovoljno sam se osecao bedno, nesposobno i ljuto.
Ustadoh se, usao sam u kucu, istusirao se i otisao sam pravo u krevet. Nisam hteo ni da jedem. Zasto? Pa trebao sam da ukljucim sporet da ugrejem hranu ali nisam imao hrabrosti. Plasio sam se da se nesto nedesi opet kojim slucajem.I tako zeleci da napravis dobro izredjalo se niz zla. Ceo dan me podseca na onu rubliku politikinog zabavnika "Verovai ili ne" Znate onu izreku "Nahrani pse i nista ne diraj" e pa doslovce je trebalo taj dan da uradim to. Da nahranim pse i odem u setnju i ceo dan provedem van. Mozda se to sutradan ne vi desilo. Ko zna. E sada ide objasnjavanje prijatelju kako se sve to desilo i dogodilo. Da li ce da mi veruje sada mi to vise nije vazno. Kako je tako je stvari koje su se desile ne mogu da se promene.
Ne brinite nisam se vratio pusenju, bio je to pokusaj besa da me vrati na pogresnu stazu, no odoleo sam. Kada nesto zelite da uradite i ne ide, pustite. Ostavite to za sutra ili neki od narednih dana. Taj dan posvetite vama, setnji i prijateljima. Ne dozvolite da imate dan kakav sam ja imao... KAKAV DAN!
No comments:
Post a Comment